CT je danas nezaobilazna metoda u dijagnostici bolesti mozga, kralježnice, grudnog koša, uključivši plućna krila i sredoprsje, potom u dijagnostici trbušnih organa, izuzevši želudac i crijeva. Apsolutnih kontraindikacija za pregled CT-ure­­đajem nema. Relativna je kontraindikacija trudnoća, što znači da se i trudnica može podvrgnuti CT-pregledu, kao i ostalim radiološkim pregledima (uz odgovarajuće mjere zaštite), ako za to postoji vitalna indikacija.

Glavna je prednost kompjutorske tomografije pred klasičnim radiološkim metodama u mogućnosti mjerenja gustoće pojedinog patološkog procesa, točnoj procjeni veličine i odnosa sa susjednim anatomskim strukturama. Upotrebom kontrastnih sredstava omogućen je prikaz krvnih žila.

Glavni su dijelovi CT-uređaja pokretni stol na kojem leži bolesnik, kućište u kojem se nalazi rendgenska cijev i detektori, potom generator, komandni stol i radni stol s monitorom za obavljanje pregleda te računalo.

Za vrijeme pregleda rendgenska cijev kruži oko pacijenta koji je u ležećem položaju, a nasuprot njoj nalaze se detektori rendgenskog zračenja, koji registriraju do koje mjere su zrake emitirane iz cijevi propuštene kroz tijelo pacijenta, a u kojoj mjeri su zaustavljene (apsorbirane). Rendgenske zrake prolaskom kroz različita tkiva nejednako slabe, ovisno o gustoći, sastavu i debljini tkiva. Kad cijev napravi puni okretaj oko pacijenta, prikupljeni signali na detektorima računalno se obrade, a na zaslonu računala stvori se slika poprečnog presjeka kroz pojedini dio tijela. Budući da je okret cijevi zahtijevao vrijeme od desetak sekundi, prije svakog presjeka pacijent bi zadržao dah te ga ispustio tek nakon okreta cijevi, poslije čega bi slijedilo pomicanje stola na kojem pacijent leži i snimanje novog presjeka. Očito je da je takav način pregleda uzimao mnogo vremena, a poseban problem su pacijenti koji nisu mogli tijekom pretrage surađivati na odgovarajući način.

Danas je u primjeni nekoliko generacija CT-uređaja. Tehnološka rješenja CT-uređaja su svakim da­nom sve bolja te omogućavaju sve kvalitetniju i bržu obradu bolesnika. Zahvaljujući napretku tehnike, na CT-uređaje priključuju se radne stanice s različitim programskim paketima (software), prilagođenim za prikaz pojedinih organa i organskih sustava. Takvi uređaji omogućavaju nam dvodimenzionalni te trodimenzionalni prikaz snimanog dijela tijela, što značajno unapređuje dijagnostiku

Prije desetak godina na tržištu se pojavila nova generacija CT uređaja, takozvani spiralni CT, koji umjesto da snima sloj po sloj oko pacijenta, ima mogućnost ispitivani dio tijela snimati čineći spiralnu rotaciju oko pacijentova tijela, čime se postiglo znatno kraće vrijeme snimanja, tj. praktički je postalo moguće snimiti cijeli abdomen u jednom zadržavanju daha! Uz promjene u samom dizajnu aparata, takvi uređaji zahtijevaju i mnogo složeniju računalnu obradu, no riječ je o izazovima koje je moderna tehnologija uspješno svladala.

Slika 1: Figura A prikazuje klasični CT, figura B prikazuje spiralni CT. Klasični CT snima sloj po sloj oko pacijenta (kao šnite kruha). Ti slojevi su  razdvojeni par milimetara. Novi spiralni CT snima kontinuirano, čineći spiralnu rotaciju oko pacijentova tijela, te nema prelaska sa sloja na sloj. 

Iz navedenog je očito da je spiralni CT izazvao pravu revoluciju u medicini, odnosno višestruko poboljšao mogućnost obrade pacijenata unaprijedivši tzv. vremensku, prostornu i kontrastnu rezoluciju snimanja. Naime,snimanje, osim što traje neusporedivo kraće, donosi i mnogo kvalitetniju sliku organa  pacijenta. Budući da više nema "prelaska sa sloja na sloj", nego se cijeli abdomen snima kontinuirano, radiolog na radnoj stanici može vidjeti praktično bilo koji dio bolesnikova abdomena. Još boljoj rezoluciji pridonijeli sumultidetektorski spiralni CT uređaji, kod kojih se prijem rendgenskih signala odvija paralelno na nekoliko nizova detektora, što rezultira mogućnošću izrazito brzog snimanja pojedinih dijelova tijela, pa čak i kucajućeg srca!

Tijekom snimanja spiralnim CT uređajem pacijent se najčešće najprije snimi u tzv. nativnoj tehnici, a zatim se pacijentu uz uporabu posebne pumpe intravenski ubrizga oko 100 mL rendgenskog kontrastnog sredstva na bazi joda, te se prati kako navedeni kontrast prvo oplakuje arterije, zatim vene i abdominalne organe. Po načinu na koji kontrast ispunjava pojedine strukture, može se zaključiti o naravi same strukture ili promjene - pojedine patološke tvorbe pokazuju vrlo karakteristične načine bojanja kontrastom u karakterističnim vremenima, pa se u mnogim slučajevima na temelju snimanja spiralnim CT uređajem dođe do definitivne dijagnoze ili do vrlo uske diferencijalne dijagnoze. Dobar primjer su cistične promjene, kod kojih je uporabom ultrazvuka ili klasičnog CT-a gotovo nemoguće razlučiti je li riječ o "običnoj" cisti ili o cisti s elementima tumora, a spiralni CT vrlo će lako prikazati dolazi li do "bojanja" promjene kontrastom ili ne, što je ključna osobina tumora.

Od osobite je koristi spiralni CT i kod traume abdomena (tupa, oštra), s obzirom na to da se vrlo brzo snimi cijeli abdomen i s velikom sigurnošću procijeni postoje li ozljede unutarnjih organa, krvarenja i slično. U ustanovama koje još nisu opremljene ovakvom aparaturom, liječnici izvode ultrazvučne i druge pretrage, koje su znatno manje pouzdane, dugotrajne, tegobne za pacijenta i često praktički neizvedive.

CT-dijagnostika, kao i ostale radiološke dija­gnostičke metode, nosi sa sobom određen rizik zbog mogućih posljedica zračenja organizma malim dijagnostičkim dozama. Iako je rizik malen, zbog velikog broja radioloških pregleda koji se svakodnevno izvode treba o njemu voditi računa. Osnovna je prevencija postojanje opravdane medicinske potrebe za CT-pretragu. Opravdano izlaganje zračenju kod CT-pregleda bolesniku donosi veću korist nego što je opasnost od posljedica zračenja.